islam i omladina

Govoriti o omladini u Islamu, naša je neizostavna obaveza, pogotovo što živimo u vremenu pomanjkanja moralnih vrijednosti kod velikog broja Bošnjaka, a na prvom mjestu omladine. Zanemarujemo cinjenicu da je omladina svakim danom sve dalje od Islama i, možemo kazati, od osnovnih ljudskih normi

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova i salavat i selam na posljednjeg Allahova poslanika Muhammeda, s.a.v.s.. Braco i sestre u Islamu, molim Allaha, dž.š., da nas ucini od Njegovih iskrenih robova i da nam da snage da se odupremo iskušenjima vremena i prostora! Molim Ga za pomoc našoj braci u Palestini, Ceceniji, Kašmiru i svim drugim mjestima gdje se vodi bitka za Islam!

Govoriti o omladini u Islamu, naša je neizostavna obaveza, pogotovo što živimo u vremenu pomanjkanja moralnih vrijednosti kod velikog broja Bošnjaka, a na prvom mjestu omladine. Zanemarujemo cinjenicu da je omladina svakim danom sve dalje od Islama i, možemo kazati, od osnovnih ljudskih normi. U sredini u kojoj se nalazimo, živimo, radimo i djelujemo, na pretek je prizora koji nam ne nagovještavaju sretnu i mirnu buducnost. Allah, dž.š., u suri Er-Rum kaže:

"Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam, poslije slabosti, snagu daje, a poslije snage, iznemoglost i sijede vlasi; On stvara što hoce; On sve zna i sve može!" (Prijevod znacenja Er-Rum, 54.)

Allah, dž.š., u pomenutom ajetu govori o tome kako On covjeka stvara od onoga što je slabo, potom biva slab, a zatim mu daje snagu, poslije koje dolazi iznemoglost (slabost) i sijede vlasi. Prema tome, ljudski život se sastoji od dvije slabosti koje omedavaju period snage. Taj srednji period covjeka je najvažniji period njegova života, koji podrazumijeva njegov puni angažman. To je vrijeme u kojem se od sebe mora pružiti sve ono što Islam traži, od obaveza prema Allahu, dž.š., i prema široj i užoj zajednici.

To su bili momci koji su vjerovali u Allaha

Porodica kao osnovna celija društva, u našem je vremenu potpuno razbijena. Mekteb ne zauzima svoje mjesto koje mu pripada. Rijec roditelja se ne cuje, niti poštuje. Škola i fakultet pružaju mogucnost sticanja znanja u manjoj ili vecoj mjeri, ali je sve manje odgojnih elemenata u svemu tome. Autoritet roditelja, imama, ucitelja, profesora i slicno je nešto o cemu možemo govoriti sa dubokom sjetom i iskljucivo u prošlom vremenu. Allah, dž.š., u 13. ajetu sure El-Kehf kaže:

"Mi ti navodimo vijest o njima kao istinitu. To su bili momci koji su vjerovali u Gospodara svoga, a Mi smo im uputu povecali!" (Prijevod znacenja -El-Kehf, 13.)

Navedeni ajet govori o mladicima koji su boravili u pecini Kehf. Oni su vjerovali u svoga Gospodara i njima je Allah, dž.š., povecao uputu. Blago onima kojima pored vjerovanja bude povecana uputa!

Da li omladina u našem vremenu ima svijest o sebi i svome postojanju? Da li je svjesna svoga okruženja i šta je njihov krajnji cilj, a šta domet? Da li omladina ima dobro pamcenje? Da li se Bošnjaci kao narod, a pogotovo omladina, nalaze na raskrsnici sa koje ne znaju kuda ce krenuti, jer su putokazi uklonjeni, ili ih mnogi, zbog dobro "pognute ili uzdignute glave," ne vide? Niti jedan narod odricanjem od svoje vjere i samobitnosti nije zaslužio milost i naklonost drugih, pa ni Bošnjaci u tome zasigurno nece biti izuzetak!

Iskoristimo mladost prije starosti

Naš Poslanik, s.a.v.s., nas poducava da budemo od onih koji prednjace u dobru i da koristimo dobro u kojem se nalazimo:

Prenosi Ibn Abbas, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Iskoristi petoro prije petoro: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i bogatstvo prije siromaštva!"

Jedna od stvari na koju nas naš Poslanik, s.a.v.s., upozorava jeste da iskoristimo mladost prije starosti? Koliko je starih ljudi koji se kaju zbog upropaštene mladosti i lutanja u godinama u kojima se najviše može privrijediti na putu Islama. Koliko je samo onih koji su mladost proveli u zabludi i nadi da ce se prihvatiti propisa Islama kada dodu u poodmakle godine a te godine nikada nisu došle, jer ih je presjekla smrt?

Nekad glavni oslonac, a danas...

Po šerijatskim propisima, punoljetnost se za muškarce stice prvom polucijom, dok se kod žena punoljetnost stice prvom menstruacijom (mjesecnim pranjem), te pojavljivanjem maljavosti kod jednih i drugih. Od tog momenta se osoba smatra punoljetnom i sve obaveze, prava i kazne, po šerijatskim propisima, su na njima. Prema tome, šerijatska punoljetnost dolazi znatno ranije od punoljetnosti po "pozitivnim" zakonskim propisima. Od punoljetnosti pa sve do nekih tridesetih godina, ili do momenta ženidbe ili udaje, jeste period koji se smatra periodom prave mladosti. Taj period je vrlo bitan u životu svakog pojedinca i za mnoge odreduje njihovu buducu životnu orijentaciju.

Omladina su bili i ostali nosiocima raznih progresivnih ideja i projekata, pa i revolucija. Oni su bili glavni oslonac u miru i ratu. Omladina je ta koja se bez kalkulacija suprotstavila agresoru. Medutim, kakvo je stanje naše omladine danas? Oni koji se ne zanimaju za stanje i buducnost omladine, postace njihova žrtva.

Omladina je u prvo vrijeme Islama, kao i u kasnijoj historiji, bila glavna snaga, a Muhammed, a.s., joj je posvecivao posebnu pažnju. On se ponosio svojim mladim ashabima i odredivao ih je na celo vojske, kao što je slucaj sa Usamom bin Zejdom, kojeg šalje u pohod, a bio je golobradi mladic. Prvi ashabi koji su se odlucili na prelazak na Islam, bili su upravo mladici, kao što su: Alija ibn Ebi Talib, Usame ibn Zejd, Abdullah ibn Abbas, Abdullah ibn Omer, Abdullah ibn Amr i dr. Poslanikova, s.a.v.s., omladina se isticala u dobru. Oni su se natjecali u svemu što je korisno. U cemu se mi danas natjecemo i šta je naš cilj?

Omladina je uvijek kroz historiju, uz Allahovu pomoc, bila tajnom snage Ummeta, osloncem njegova uspona, izvorom njegove casti i poštenja i nadom za buducnost. Mladost koja nije ogrezla u grijehu i koja spozna istinu, uvijek ima dodatnu snagu da izdrži mnoga iskušenja i pokaže veliku snagu u vodenju Ummeta. Neprijatelji Islama znaju šta znaci imati jaku, odgojenu, obrazovanu i perspektivnu omladinu, pa ulažu ogromna sredstva i napore u odvracanju istih od islamskih vrijednosti i odvodenju u svijet materijalizma i bezdušnosti.

Vanjski izgled omladine je poražavajuci. Na pretek je mladica koji lice na djevojke i obrnuto. Minduše koje nose mladici u ušima bi se mogle smatrati gotovo normalnim, ako imamo u vidu da su se iste pocele nositi u obrvama, nosevima, celu ili stomacima. Takvih alameta i strašila doskoro nije bilo, na ovoj zemlji bosanskoj. Ponekada je teško razlikovati muško od ženska, jer se i jedni i drugi oblace gotovo identicno. Poslanik, s.a.v.s., nas upozorava na prokletstvo koje je nagoviješteno onima koji imitiraju druge:

"Allah je prokleo muškarce koji oponašaju žene i prokleo je žene koje oponašaju muškarce."

Vecina prvih muslimana su bili mladici

Poslanik, s.a.v.s., je u svojim redovima imao uglavnom mlade ashabe. Najstariji od njih je bio Ebu Bekr, r.a., koji je u to vrijeme, kada je primio Islam, imao 38 godina, dok je Omer, r.a., od njega bio mladi deset godina. Alija, r.a., je imao osam godina. Zubejr ibn Avam je imao takoder oko deset godina. Bilal ibn Rebbah je bio mladic u naponu snage. Mladi ashabi Poslanika, s.a.v.s., su bili ti koji su pomogli Islam i uložili su sve svoje napore, žrtvovavši svoje vlastite živote i imetke na Allahovu putu. Allah, dž.š., je od njih kupio njhove živote i imetke, pa su oni žrvovali sve svoje na Allahovu putu. Oni su proširili Islam na druge kontinente, borili su se protiv velikih imperija i bili su nosiocima baklje Islama. Oni su ispunjavali misiju prenošenja istine covjecanstvu. Poslanikova, s.a.v.s., omladina se osjecala i ponašala kao oni koji su poslati da prenose istinu ljudima, kao što Muhammed, a.s., kaže:

"Vi ste poslati kao oni koji olakšavaju, a ne kao oni koji otežavaju!" (Buharija)

Društvo u kojem djevojcice od 6-8 razreda osnovne škole vrše abortus i ugraduju spirale kako bi sprijecile trudnocu, moralo bi se zapitati kuda ide? Narodi koji su prolazili kroz slicne faze imali su samo dva rješenja: vlastito stradanje i tihi nestanak, ili Allahovu kaznu koja je dolazila u razlicitim oblicima. Cemu se može nadati narod koji u svom glavnom gradu ima klubove homoseksualaca, "Javne kuce" i sl.? Šta misli narod koji u svojoj prijestolnici samo pet godina nakon krhkog mira organizira muški cetnicki striptiz, uz obrazloženje kako se sve treba isprobati i kako je to sasvim normalno, jer se Bošnjaci trebaju malo opustiti! U tom gradu su šehitluci: Kovaci i Lav. U tom gradu su Markale, Dobrinja, ulica Vase Miskina i dr. U tom gradu su gadana i ubijana tek rodena bošnjacka djeca iz PAM-a i PAT-a sa cetnickih položaja. Samo nakon pet godina od stravicnih stradanja taj isti narod cini ono zbog cega je uništen narod Luta, a.s. Šta se dešava sa Bošnjacima? Gdje im je svijest o sebi? Gdje je obraz i ponos?

Bošnjaci! Dokle ovako?

Braco i sestre, šta cinimo na polju dave kod mladica i djevojaka koji pripadaju bošnjackom korpusu, a isti nemaju nikakve veze sa Islamom kao vjerom u kojoj su rodeni? Hocemo li nešto preduzeti na tom planu ili cemo biti od onih koji ce, za koju godinu, morati praviti velike domove za lijecenje i zbrinjavanje sve veceg broja ovisnika od droge, bolnice za oboljele od side, sifilisa i sl.? Hocemo li uticati da se odredene devijacije u društvu sprjecavaju na zakonski nacin ili cemo biti od onih koji su zadovoljni što su sami u Islamu, a drugima Islam ne nude? Zar mnogi od nas ne licimo na svijece koje daju svjetlost samo u svojoj neposrednoj blizini, a onda se same istope i njihovim nestajanjem nastaje tama?

U naše škole dolaze djevojke i mladici a da njihova odjeca ne prilici ulici, a kamoli školi. Doduše, ima i profesorica i nastavnica koje se isto oblace. Kako ce profesorica koja dolazi na nastavu zagrljena sa mladicem, u mini suknji i golih leda i stomaka, moci da bude uzor djeci? I to se mora riješiti odredenim propisom, ili cemo u protivnom imati sve drugo do škole!

Pogledajte kako izgledaju srednjoškolci, studenti i studentice! Zbog cega nam je nebitno kako se oblace i s kim izlaze naše sestre i kceri? Zbog cega nam je nebitno kada se vracaju naša djeca svojim kucama? Zbog cega nam je nebitno šta naša djeca gledaju na satelitskim programima u kasnim nocnim satima? Zbog cega dozvoljavamo sebi da naše žene, a i mnogi od nas, gledamo serije u kojima se ne zna ni ko je kome pravi otac niti majka. Devedeset od sto Bošnjakinja ne zna kada je akšam, a zna svaki termin razvratnih serija u kojima se prikazuje samo zlo.

Jesmo li svjesni da se droga prodaje i troši javno u dvorištima naših škola? Svakodnevni su slucajevi plijenjenja vecih kolicina opojnih droga. Znamo li da pojedinim ucenicima profesori ne smiju dati slabu ocjenu, jer bi to moglo koštati života njega i njegovu porodicu?

"Kako si mladost proveo"

Poslanik, s.a.v.s., nas podsjeca na to da cemo na Sudnjem danu biti pitani za cetiri stvari:

"Niko se na Sudnjem danu nece moci pomjeriti sa svoga mjesta dok ne bude upitan za cetvoro: u što je život potrošio, kako je mladost proveo, šta je primijenio od onoga što je naucio i kako je imetak stekao i u šta ga je potrošio!" (Tirmizija)

Brate i sestro, da li ja i ti razmišljamo o ovoj situaciji i jesmo li spremni za polaganje racuna? Jesmo li svjesni da ce dan naše smrti biti možda kada se najmanje nadamo? Mi cemo biti pitani o našim životima, jer smo se zavjetovali Gospodaru svjetova na pokornost. Prema tome, ne smijemo uzeti strasti za svog životnog vodica. Pored toga što cemo morati odgovoriti u što smo život proveli, posebno pitanje ce biti vezano za mladost, na koji se nacin ona iskoristila. Kako smo mi proveli ili provodimo svoju mladost? Da li postupamo shodno onome što smo naucili, ili nam je potrebno znanje kako bismo mogli polemisati i teoretisati? Da li sticemo imetak na halal nacin i kako ga trošimo, jer cemo i za to biti pitani!

Imamo li na umu rijeci našeg Poslanika, s.a.v.s.: "Svi cete vi uci u Džennet, osim onih koji to odbiju!" Upitaše ashabi: "A ko to odbija Džennet, o Allahov Poslanice?" Rece: "Ko mi je pokoran, on ce uci u džennet, a onaj ko se ogriješi prema meni (ko bude cinio grijehe), on odbija ulazak u Džennet!" Nama je potrebna omladina koja ce sa puno zrelosti pristupiti rješavanju životnih problema i koja nece bježati od poteškoca I odgovornosti, nego se suceljavati sa njima. Odredujuci Usamu ibn Zejda da predvodi vojsku sa svojih osamnaest godina, Muhammed, a.s., nas poducava da omladini dajemo mjesto sa kojeg ce pokazati svu svoju hrabrost i odvažnost, te umijece u borbi. U redovima vojske tom prilikom su bili mnogi ugledni stariji ashabi, medu kojima su Omer ibn al-Hattab, Ubejde ibn al-Džerrah i dr. Omladina se mora podsticati na odgovornost, jer ona time ispunjava svoje vrijeme i život. U vrijeme Umevija mladic iz plemena Benu Sekif, po imenu Muhammed ibn el-Kasim ibn Muhammed, koji je imao sedamnaest godina je predvodio muslimansku vojsku u pohodu na Send (današnji zapadni Pakistan). I naša omladina mora da ponese breme odgovornosti na svojim plecima, a ne da budu oni koji žive na racun šire društvene zajednice, a da za nju i sami ne privreduju. Gospodaru, pomozi mudžahidima Cecenije, Palestine i Kašmira, da što prije dožive slobodu! Uputi muslimansku omladinu, oprosti nam grijehe i budi nam milostiv na Obecanom danu!